Gradovi diljem svijeta provode planove urbanog ozelenjavanja

Od parkleta preko vertikalnih vrtova i zelenih krovova do urbanih šuma

Bilo da se radi o urbanim šumama, ozelenjavanju pročelja zgrada, vertikalnim vrtovima ili zelenim krovovima, gradske uprave širom svijeta osmišljavaju sve inventivnije načine kako bi svojim stanovnicima prirodu učinili što dostupnijom. Ozelenjavanje gradova je ključno u borbi protiv klimatske krize, a s porastom urbanog stanovništva ujedno i način da ih se najjednostavnije učini ugodnijim mjestima za život.

Gradovi diljem svijeta postaju sve zeleniji i prilagođavaju se klimatskim promjenama, ali i potrebama suvremenog urbanog stanovništva. Redizajn javnog prostora uz širenje pješačkih zona i biciklističkih staza te provođenje mjera smirivanja i zabrane prometa, zaštita urbane prirode, širenje zelenih površina i sadnja drveća gdje god je to moguće neke su od aktivnosti koje uvelike mijenjanju paradigmu upravljanja gradovima, uz nužnu transformaciju načina na koji se krećemo, radimo, stanujemo i živimo.

Urbane šume

Pored sadnje drveća i širenja zelenih površina, urbane šume predstavljaju možda najambiciozniji oblik povratka prirode u gradove. Urbanom stanovništvu pružaju višestruke koristi, a osim što uvelike utječu na kvalitetu života i osiguravaju mjesto za odmor i rekreaciju, pomažu u stvaranju ugodne mikroklime i snižavaju temperature zraka u pregrijanim gradovima, upijaju ugljikov dioksid i pročišćavaju zrak, potiču biološku raznolikost, a k tome još pozitivno utječu na fizičko i mentalno zdravlje ljudi.

Kanadski Montreal se svojim ambicioznim desetogodišnjim klimatskim planom obvezao na postizanje klimatske neutralnosti do 2050. te pokrenuo cijeli niz mjera kojima se bori protiv klimatskih promjena. Uređenje novih parkova i zelenih površina pritom ima odlučujuću ulogu, a planu je i pretvaranje jedne od glavnih gradskih ulica u urbanu šumu sa stotinama stabala i nekoliko ribnjaka. Osim značajnog ozelenjavanja središta grada, projektom se želi zaštititi i naglasiti važnost povijesne tradicije i baštine grada uz stvaranje ugodnog javnog prostora za čije se uređenje i opremanje namjeravaju koristiti isključivo održivi materijali.

U Parizu se do 2026. godine planira urediti stotinjak „kvartovskih vrtnih ulica“, svojevrsnih uličnih zelenih oaza, a potvrđena je i sadnja urbanih šuma na amblematskim lokacijama grada: prva na trgu place de Catalogne (Katalonski trg, 14. arondisman), i to uoči početka Ljetnih olimpijskih igara 2024., zatim ispred pariške Gradske vijećnice (parvis de l’Hôtel de Ville) i na trgu place du Colonel-Fabien u 10. arondismanu.

Ozelenjavanje Pariza jedan je od glavnih prioriteta pariške gradske uprave koja tijekom pet godina planira sadnju 170.000 stabala i uređenje 30 hektara dodatnih parkovnih površina kako bi se stanovništvo francuske metropole lakše nosilo sa sve učestalijim i intenzivnijim toplinskim valovima te klimatskim promjenama. Tom cilju svakako će pomoći i nedavno usvojen plan sadnje i zaštite drveća, jednostavno nazvan „Plan Arbre“, kao i projekt ozelenjavanja popularnog pariškog trga Trocadéro i Marsove poljane (Champ de Mars) s Eiffelovim tornjem. Osim toga, uz već tisuće novih stabala posađenih diljem francuske metropole, čuvena avenija Champs-Élysées planira se transformirati u „izvanredan vrt“ čime će se njene zelene površine sa sadašnjih 32.000 povećati na 95.000 četvornih metara te povezati s rijekom Seinom i njenim dokovima.

„Ideja je stvoriti gusto zasađene površine kako bi se osigurao važan aspekt urbanog hlađenja u gradovima koji su suočeni s učincima globalnog zatopljenja, kao što su sve češći i intenzivniji toplinski valovi“, kaže Christophe Najdovski, zamjenik gradonačelnika Pariza zadužen za urbano ozelenjavanje.

Vertikalne šume

Pronalaženje prostora za sadnju drveća i širenje zelenih površina u gustim urbanim područjima često je velik problem. Rješenje nudi poznati talijanski arhitekt Stefano Boeri koji je osmislio revolucionarnu vertikalnu šumu (Bosco verticale) u Milanu. Riječ je o dva stambena tornja u milanskoj četvrti Porta Nuova, visokih 111 i 76 metara, na čijim je terasama posađeno više od 800 stabala, 4.500 grmova i 15.000 raspoređenih prema sunčevoj izloženosti fasade. Svaki od ova dva tornja vertikalne šume može se tako usporediti s površinom od 20.000 četvornih metara prave šume na tlu. Tornjeve je projektirao Boeri Studio (arhitekti: Stefano Boeri, Gianandrea Barreca i Giovanni La Varra), a dovršeni su u listopadu 2014.

Milano je ujedno pokrenuo i pionirski projekt pod nazivom ForestaMi, koji ima za cilj sadnju tri milijuna stabala – ili po jedno za svakog građanina – do 2030. godine.

Potražnja za Boerijevim vertikalnim šumama je doslovno procvjetala. Tako su već dovršeni projekti Palazzo Verde u Antwerpenu – trenutno najzelenija stambena zgrada u Belgiji, i Trudo Vertical Forest – prva vertikalna šuma kao projekt socijalne stanogradnje u nizozemskom Eindhovenu, dok se u Utrechtu do 2024. očekuje realizacija projekta Wonderwoods (Čarobne šume) – novog stambeno-poslovnog kompleksa i urbanog ekosustava u središtu grada koji će godišnje proizvoditi 41 tonu kisika te apsorbirati približno 5,4 tone CO2.

U neposrednoj blizini već slavnih tornjeva Bosco Verticale uskoro će „narasti“ još jedna vertikalna šuma. Arhitekti Boeri i Diller pobijedili su na natječaju za preuređenje tornja Pirelli 39 te izgradnju novog stambenog Botaničkog tornja. U međuvremenu, vertikalne šume Stefana Boerija šire korijenje i u kineskim gradovima Huanggangu i Nanjingu. Osim rješavanja ozbiljnih problema onečišćenja zraka, novi tornjevi trebaju postati referentni model za održivu zelenu arhitekturu u Kini i drugim zemljama jugoistočne Azije.

Linearni parkovi

Iako su vertikalne šume prilično pametno rješenje za gusto naseljena područja, stanovnici ih ipak ne mogu koristiti na isti način kao parkove. Tako su neki gradovi uočili priliku za stvaranje zelenih javnih površina renoviranjem postojeće infrastrukture. Inspirirani njujorškim High Lineom, koji je postao ikona krajobrazne arhitekture kada je otvoren 2009. godine, neki gradovi koriste napuštene željezničke pruge kako bi stvorili linearne parkove kao zelene koridore u svojim središtima i četvrtima.

London tako planira kilometarsku zelenu šetnicu na nizu željezničkih vijadukta između Camdena i King’s Crossa, a novi Precollinear Park u Torinu, koji se proteže duž 800 metara duge napuštene tramvajske pruge pretvorene u linearni park namijenjen građanima, prepun je ljudi otkako je otvoren u lipnju 2020. Netom po završetku prvog ‘lockdowna’, trasa bivše tramvajske linije pretvorena je u privremeni park te obogaćena urbanom opremom, a tijekom ljeta i jeseni park je ugostio brojne kulturne i zabavne aktivnosti te postao prostor kreativnosti i dijeljenja prostora – otvoren za sve.

Ne ozelenjuju su samo stare željezničke i tramvajske pruge. Kako se u gradovima sve više provode mjere smirivanja ili potpune zabrane prometa, ozeleniti se mogu i prazne prometnice. Madrid je tako nedavno odobrio rušenje mosta Vallecas, dijela autoceste M-30 koja 150.000 stanovnika četvrti Puente de Vallecas i Retiro razdvaja od središta grada. Umjesto gušenja u štetnim isparavanjima iz 170.000 automobila koliko ih ovuda svakodnevno projuri, stanovnici ovog dijela Madrida uskoro će uživati ​​u velikom zelenom koridoru ukupne površine od 130 hektara.

Linearni parkovi također mogu djelovati kao zeleni koridori za poboljšanje kvalitete zraka u gradovima. Seul se, primjerice, protiv onečišćenja zraka odlučio boriti sadnjom „puteva vjetra“ – niza borovih i javorovih šuma koje imaju za cilj poboljšati cirkulaciju čistog zraka u središtu grada – i u konačnici pomoći u smanjenju ljetnih temperatura zraka i do 7 Celzijevih stupnjeva. Osim toga, s ciljem pročišćavanja zraka dodatno se sadi drveće hrasta i divlje trešnje, a pored svih okolišnih prednosti, ove će šume zasigurno postati omiljena mjesta za opuštanje i druženje.

Parkleti

Svi navedeni projekti pružaju uvid u smjer u kojem će se razvijati ‘zeleni’ gradovi budućnosti. Neki od njih su uistinu vrhunski infrastrukturni projekti i zahtijevaju velika ulaganja, no prilagodba klimatskim promjenama može se postići i provedbom manje zahtjevnih projekata. Manje promjene urbanog prostora također mogu pomoći u redefiniranju našeg odnosa s prirodom, posebno kada se mogu prilagoditi potrebama lokalne zajednice.

Savršen primjer za to su parkleti: improvizirane zelene terase koje se s pločnika proširuju na kolnik te tako zauzimaju nekoliko parkirališnih mjesta stvarajući više mjesta za ljude. Parkleti su tijekom proteklih godina postali pravi hit u austrijskom glavnom gradu. Grad Beč podržava brojne inicijative kojima se poboljšava kvaliteta života u gradskim četvrtima – „kvartovskim oazama“ (Grätzloase), te potiče društvena kohezija. Povrh toga, parkleti mogu pomoći u borbi protiv klimatske krize smanjenjem prometa i povećanjem biološke raznolikosti, i to posebno u gradskim četvrtima s nedostatkom zelenih površina. Osim što pozivaju na druženje, predstavljaju i javni prostor dostupan svima. Svojim zelenilom ne uljepšavaju samo ulice grada, već i doprinose ugodnijoj mikroklimi tijekom vrućih ljetnih dana.

Parkleti se u Londonu šire zahvaljujući inicijativi London Parklets kojom se građanima pomaže da ih u suradnji s gradskom upravom postavljaju na ulicama u što većem broju te parkirališna mjesta pretvaraju u ulične dnevne boravke, slično kao u australskim gradovima Sydneyu i Melbourneu.

Pandemija je prilično promijenila našu svakodnevicu, a posebno naš odnos prema radu i putovanju na posao, ali nam je ukazala i na važnost boravka na otvorenom te potrebu ulaganja u zelenu infrastrukturu. Čelnici brojnih svjetskih gradova svjesni su da nakon pandemije možda neće biti „povratka u staro normalno“ i da je pronalaženje inovativnih načina povratka prirode u urbane sredine od velike važnosti. Život u gradovima bi u godinama koje slijede ipak mogao postati zeleniji i ugodniji.                 

Izvor i fotografija: ekovjesnik.hr

Dodajte komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Scroll to Top