Rezultati istraživanja mreže „Pošumimo Vojvodinu“ ukazuju da šumski rasadnici u Vojvodini ne mogu proizvesti dovoljan broj kvalitetnih, raznovrsnih, ekološki vrednih sadnica za značajnija pošumljavanja.
Prema poslednjim javno dostupnim podacima Uprave za šume iz 2014. godine, od 56 pravnih lica koja su u Srbiji registrovala delatnost šumskih rasadnika, njih 23 se nalazi u AP Vojvodini. Kako velika javna preduzeća imaju više šumskih rasadnika, tako u APV trenutno ima ukupno 40 rasadnika.
Najveći deo proizvodnje šumskog sadnog materijala obavlja se u JP „Vojvodinašume“, u okviru kojeg ima 15 rasadnika, zatim dva u JP „Vode Vojvodine“, jedan u Nacionalnom parku „Fruška gora“, jedan u Institutu za nizijsko šumarstvo, koji pored istraživačke delatnosti ima i proizvodnju hibrida topola i izvor je reproduktivnog materijala i matičnjaka (zasad osnovan u svrhu proizvodnje vegetativnog reproduktivnog materijala). Postoje i privatni rasadnici.
Svim registrovanim šumskim rasadnicima poslat je u septembru 2021. godine upitnik sa pitanjima o proizvodnji, bilansu, strukturi proizvodnog programa i o kapacitetima, uz mogućnost za komentare i predloge. Od ukupno 40 rasadnika, odgovore je poslalo njih 17, najviše u okviru velikih javnih preduzeća. Od značajnijih ustanova, odgovore nisu poslali Institut za nizijsko šumarstvo, zatim NP „Fruška gora“ i još 10 rasadnika.
Rasadnička proizvodnja obavlja se na ukupno oko 190 hektara. Od toga 160 hektara imaju rasadnici JP „Vojvodinašume“. Najveći udeo ima šumski sadni materijal, dok se manji deo odnosi na ukrasno drveće i žbunje. Najveći broj matičnjaka su topole i vrbe. Javna preduzeća trebalo bi posebno posmatrati u odnosu na privatne proizvođače, jer sadni materijal proizvode uglavnom za sopstvene potrebe, a imaju i kompletnu strukturu kadra.
Najviše se koristi polazni materijal poznatog porekla. Po Zakonu o reproduktivnom materijalu šumskog drveća, ovaj materijal može se koristiti samo u nedostatku selekcionisanog, kvalifikovanog i testiranog reproduktivnog materijala i kod povećanog obima pošumljavanja, što upućuje na smanjen kvalitet sadnica koje se trenutno proizvode. Iako se pomenuti Zakon odnosi na 52 vrste šumskog drveća, u vojvođanskim rasadnicima proizvodi se samo 8 vrsta, što proizvodnju čini prilično neraznovrsnom. Još je nepovoljnije to što najveći procenat čini proizvodnja alohtonih, u ekološkom smislu manje vrednih vrsta, poput hibrida topole i bagrema.
Proizvodnja se najviše sprovodi u lejama, direktno u zemljištu, i to bagrem i sibirski brest, topole i vrbe. Polazni materijal je domaće proizvodnje, podjednako autohton i alohton. Manji rasadnici uglavnom proizvode za tržište, dok javna preduzeća najviše za sopstvene potrebe gazdovanja postojećim šumama koje su im poverene na upravljanje.
Što se tiče kapaciteta, rasadnicima najviše nedostaju izvršioci, koji se najčešće zapošljavaju sezonski, po ugovorima o povremenim poslovima. Postoji saradnja sa savetodavnim institucijama. Svi rasadnici su koristili sredstva budžetskog Fonda za šume AP Vojvodine za nabavku opreme za rasadničku proizvodnju, dok su za pošumljavanje sredstva Fonda uglavnom koristila javna preduzeća.
Stigli su i sledeći komentari i preporuke:
- Postoji stalni nedostatak neposrednih izvršioca, šumskih radnika;
- Nerešeni imovinsko-pravni odnosi na parcelama koje su odlukom Vlade Srbije dodeljene JP „Vojvodinašume“ razlog su što kratkoročno nije moguće značajnije povećanje šumovitosti u Vojvodini;
- Potrebno je povećanje subvencija za pošumljavanje;
- Doneti izmene Zakona o poljoprivrednom zemljištu i uskladiti ga sa Zakonom o šumama;
- Izjednačiti uslove konkursa za republički i pokrajinski nivo;
- Potrebna je bolja i češća komunikacija pokrajinskih i republičkih donosilaca odluka sa predstavnicima rasadnika (sastanci, dijalog, itd);
- Pronaći načine za pošumljavanje državnog poljoprivrednog zemljišta koje se ne obrađuje, a daje se u zakup (degradirana zemljišta), ili koje nije u zakupu;
- Povećati raznovrsnost proizvodnje, naročito sa divljim voćkaricama;
- Povećati kontejnersku proizvodnju u plastenicima.
Prostornim planom je u prethodnoj deceniji predviđeno da se u AP Vojvodini godišnje podigne 1200 hektara novih šuma i 800 kilometara zaštitnih pojaseva. Čak i da su pronađene parcele, rešeni imovinsko-pravni odnosi, čak i da su planirana značajnija sredstva u pokrajinskom i lokalnim fondovima za šume, iz istraživanja možemo zaključiti da se ovakav plan ne bi mogao ostvariti u nekom doglednom vremenu, jer rasadnici nemaju kapaciteta da proizvedu dovoljno raznovrsnih sadnica onim vrstama koje su domaće i čija se proizvodnja gotovo ugasila.
Izvori reproduktivnog materijala, poput matičnjaka, sastojina ili plantaža nemaju autohtonog drveća poput jove, domaćih vrba i topola, graba, veza, klena, žešlje, lipe, divljih voćkarica, lužnjaka, itd. Bez proizvodnje raznovrsnih i podneblju dobro prilagođenih vrsta drveća nije moguće postići raznovrsnost biološkog sastava šuma i povećati njihov kvalitet.
Ljilja Davidov
Pokret gorana Sombor
Izvor i fotografija: staniste.org.rs
