Možda ste primetili (ako ste pažljivije pratili) da se šumarska struka često poziva na jednu vrlo popularnu stvar koja se zove „vezivanje ugljenika“ opravdavajući seču „zrele“ šume ne samo neophodnom nego i ekološki superiornom merom, jer po njima mlada šuma vezuje više ugljenika nego zrela šuma, a da ne pominjemo „matore“ šume koje izazivaju pravo „ugljenično zgražavanje“ kod istih.
Dogma, tj. pesmica koja se stalno peva je „Mlada šuma vezuje više ugljenika, tri za groš, tri za groš“… Ko nije upućen – ovo je postalo jako važno otkad se uočio značaj ovog procesa za „efekat staklene bašte“ i probleme vezane za to koji su kao što znamo privukli globalnu pažnju i brigu.
Dakle, sečom zrele šume šumarstvo čini ekološku uslugu planeti Zemlji i amin.
Naravno, stvar je puno kompleksnija nego što nam je predstavljaju… Da bi razumeli samo neke aspekte moramo da se podsetimo prvih časova biologije iz osnovne škole: Kako biljke funkcionišu? Biljke, pa tako i drveće funkcioniše zahvaljujući procesima fotosinteze i respiracije (disanja). Fokusiraćemo se samo na drveće.
Fotosinteza
Ovo je složen proces, ali banalizaćemo stvari da nas ne bi zabolela glava, pa se može reći da drvo fotosintezom pretvara energiju sunca u ugljene hidrate uz pomoć vode i ugljen-dioksida iz atmosfere. Ugljenik koji čini ove ugljene hidrate se na ovaj način vezuje u drvetu.
Disanje
Da bi drvo raslo, cvetalo, donelo plod i razmnožavalo se neophodna je energija koja se dobija u procesu disanja gde se pomoću kiseonika iz atmosfere ugljeni hidrati prethodno vezani u tom istom drvetu razgrađuju i pri tome se otpušta ugljen-dioksid. Drveće diše kroz lišće, ali i kroz grane, stablo i korenov sistem (korenje diše zahvaljujući slobodnom kiseoniku koji se nalazi u vodi, što je voda koja napaja korenov sistem bogatija slobodnim kiseonikom to je rast veći i obrnuto, nedostatak slobodnog kiseonika u vodi dovodi do gušenja korenovog sistema).
Balans ugljenika
Dakle, fotosinteza vezuje ugljenik, ali disanje ga oslobađa, pri čemu se u vegetativnoj fazi (kada ima lišća) uvek više ugljenika vezuje, nego što se ispušta. Zimi, kada nema lišća, drveće samo troši rezerve energije i time otpušta vezani ugljenik, ali je ukupan godišnji balans kod živog drveta uvek pozitivan kad je u pitanju vezivanje ugljenika.
Kako se ponaša to neko „matoro“ drvo, tj. prašume i prezrele šume – da li starenjem manje vezuju ugljenika nego što otpuštaju? Odgovor je NE i tu se slažu svi naučnici. Doskorašnje uverenje nauke je bilo da su prašume, kao i „prezrele“ šume neutralne u ovom smislu, međutim postoji puno naučnih radova koji tvrde baš suprotno, tj. tvrde da i ovakva stabla vezuju više ugljenika nego što ga otpuštaju.
Ja bih se ovde pozvao na jedan od najviše citiranih radova na ovu temu (PDF dokument) koji baca malo drugačije svetlo na ovu problematiku i gde se došlo do zaključka još 2008. godine da je drveće sve do kraja svog života u pozitivnom balansu.
Ko je bolji?
U olaku tvrdnju da je veći efekat vezivanja ugljenika u mladim šumama u odnosu na stare se vrlo lako može posumnjati, pa čak i osporiti jer i na ovu temu postoje naučni radovi koji tvrde suprotno (PDF dokument).
Ponavljam, stvar je izuzetno kompleksna i zahteva multidisciplinaran pristup, a najveći uzrok nerazumavanja između šumarske struke i ekoloških stanovišta je baš u širini pristupa: ekologija posmatra ceo ekosistem i sve njegove funkcije, a šumarstvo sastojinu šume. Samo vrednovanje starih šuma je takođe upitno, jer šumarstvo kaže da one starenjem gube svoju vrednost, a postoje radovi koji su jasno pokazali da se i ostale „nemerive“ vrednosti mogu itekako izmeriti, pogledajte npr. ovaj interesantan rad (PDF dokument) gde su uspeli na konkretnom primeru da valorizuju brojne funkcije starih šuma.
Dakle, stvar je daleko od one pesmice sa početka, a da bude još interesantnije pobrinuli su se naučni radovi koji jasno dokazuju da mešovite šume vezuju duplo više ugljenika u odnosu na monokulture, tj. što je veći biodiverzitet šumskog ekosistema veće je i vezivanje ugljenika… ovo je jako lepo opisano u tekstu: Planting a mix of tree species ‘could double’ forest carbon storage.
Na početku teksta je šema mehanizma vezivanja i otpuštanja ugljenika u šumskom ekosistemu.
Izvor Pokret OŠFG
Autor i fotografija: Goran Vučićević